Tamo gdje je sve po mom........ moj svijet.......
femme03
Blog
utorak, travanj 5, 2016
''KOŠTALA ME NAIVNOST. SAD ODMAKNI SE.

OTPLAČUJEM DUG.''

Hladne glave,.. sad kada prošlo je sve, jedan osvrt, moja analiza – mada ne bi trebala – ali moram.

Dug sam otplatila. I kamate i glavnicu.

Naivnost – diskutabilna ;)

JEDNU ZA LJUBAV,..

Moram staviti točku. Takva sam. Analitična i kad je srce u pitanju.

JEDNU ZA LJUBAV, JEDNU ZA BOL...

Dakle, .... Ravna crta na monitoru i onaj jednoličan visoko frekventni zvuk. Odavno mi srce ne preskače kad te se sjetim. Tu i tamo okus gorčine osjetim, mada i taj osjet slabi. Ravnodušnost u svakoj pori mog bića. KAO DA TE NIKAD NIJE NI BILO.

Nevjerojatno.

A mislila sam da će ta modrica uvijek boljeti, da će ostati nevidljivi ožiljak – onaj koji ću samo ja osjetiti pod prstima. Onaj što na promjenu sunca u kišu malo zapeče – samo kao podsjetnik da je nekad bio tu,... ali ne. Nema ga. KAO DA GA NIKAD NIJE NI BILO.

Rana je zacijelila. U cijelosti i bez tragova. Srce se oporavilo – iznenadilo me kako je otporno,... I regenerativno. Od sitnih komadića ponovno je jedna cjelina.

Vrijeme, mada prije nisam vjerovala u to – čuda čini!

Iako gumica života ne postoji, tebe sam premazala debelim slojem korektora.

I KAO DA TE NIKAD NIJE NI BILO.

A ONDA...

JEDNU ZA LJUBAV!...

...odjednom svemir presloži život, sudbinu,.. par slučajnosti, koje možda to i nisu.. – i bam! tres! Gromoglasan sudar dva potpuno različita Svijeta. Dijametralno suprotna. Na prvu.

Na svaku slijedeću – tolika sličnost karaktera, duše,.. ponašanja i one ledene površine, maska za neprobojnost – zapanjujuća je. Jednom su se morali susresti. Jer je tako trebalo biti. I to jednom – dogodilo se. Svemir se zatresao. Duše su se prepoznale, i usprkos prvotnom otporu,.. njenom prkosu,.. inatu,.. tvrdoglavosti,.. analizi i seciranju – znala je – protiv srca se ne može.

I sretna sam.

Zaljubljena u život – jer opet dišem, punim plućima,.. ponekad i letim,... leptiri – opet su tu. I proljeće u punom cvatu – sav spektar mirisa i boja,... obožavam. Sve - i ove nove mirise,.. i ovaj novi ritam.

I njega – koji je trebao biti odmor od te ljubavi. Trebao. A nije.

Ljubav je!

''ISTI SE NE TRAŽE. ISTI SE NAĐU. ČAK IAKO TO NE ŽELE.''

femme03 @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 12, 2015
Kažu da su najbolji čovjekovi prijatelji.

Apsolutno se slažem s tim.

Najbolji. Bezuvjetni.

Ljubav do neba i natrag.

Uvijek ćeš biti u mom srcu.

Uvijek i zauvijek. Prijatelju moj.

                                                          

Vidimo se… jednom, negdje tamo.

Ljubav se ljubavlju vraća.

 

P.S. Volim te - od prvog trena do zadnjeg daha. Bio si i uvjek ćeš biti - MOJ - THE BOY. Zauvijek.

05/05/2015-16/09

femme03 @ 10:44 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 3, 2014
Sumnja.

Kažu da ubija polako, ali sigurno. Razara Svjetove - nepovratno .

Kopanje.

Tko traži – taj i nađe.  

A ja?! – Ja sam tražila, kopala rukama i nogama... okretala i Nebo i Zemlju,… i tako više puta.

Znaš da ja ne odustajem samo tako.

Tjeram mak na konac – mada ponekad bi bilo bolje ne.

Ipak – više volim znati, nego živjeti u zabludi.  Iluzija me izluđuje.

Takva sam. Prokleta.

I neka sam.

 

Pokazao si mi -da sve što sam ''znala'' i mislila ''da je tako i nikako drugačije'' – samo projekcija mojih želja, moje naivnosti,… moja izmišljotina.  – pokazao, dokazao i hvala ti na tome.

Otvorio si mi oči. Otvorila sam si oči.  

Jer,…prije ili poslije – ''dug'' moraš vratiti!

A Ti?! Dužan si mi hrpu odgovora. I to ne onih neodređenih, ne onih sivih,.. ne onih tipično tvojih.  

Nema više – ''ne znam'',..

Vrijeme je.

Vrijeme je da se karte stave na stol.

 

I jesi. I jesmo.

 

I srušili su se Svjetovi.  Moji. Tvoji.  I naši…

Kaos…

Totalni.

Apokalipsa – jučer - danas – sutra…

 

Sve se promijenilo. Postavke više nisu iste.

Ništa – al' baš NIŠTA više nije isto.

Odrasla sam. Preko noći.

Prioriteti nisu više ni približni onim startnim.


Pročitaj kompletan post
femme03 @ 13:38 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 12, 2013
Znaš, – nema smisla zvati vatrogasce kada je kuća već izgorjela,… tad je kasno,..

 

Tako i ovo,.. nakon 47 dana – nema riječi koje bi mogle ispeglati bore koje su se urezale,.. nema.

Znaš, – prvih desetak dana činilo mi se da ću umrijeti – iz dana u dan je postajalo sve gore,.. nisam imala volje za živjeti,.. ujutro kad bih oči otvorila – prostrujalo bi mi  - Zašto? Zašto sam još tu?! – željela sam da dođe jutro kada ću zaspati korak dublje od sna,.. ali nije… još sam tu.

Borila sam se sama sa sobom i svojim mislima,.. puno, puno sam razgovarala s tobom – u mislima,.. noćima sam sjedila na krevetu i plakala – gušila sam se u suzama,… vrlo malo sam spavala,..tek pred jutro bi se oči od umora i jada zatvorile i tad bih poželjela da se više nikada ne otvore,…

I ona bezvoljnost,… koja je svakim danom postajala sve veća, sve dublja,…

A na površini – na poslu – s djetetom – sve je moralo funkcionirati,…  a ja sam se gubila,..iz dana u dan padala sam sve dublje i dublje,..

Život je odjednom postao tako težak i naporan – kao živo blato koje me guta sve dublje i dublje,..

I u svemu tome sam bila sama,..sama sa svojim mislima koje više nisam mogla pohvatati,.. u glavi više nisam bila ja – bilo je više nas – i svaka od nas je imala tisuću pitanja,.. a ni jedan odgovor.

I onda, sam shvatila da nešto moram napraviti, da ovako dalje zaista ne ide,.. i da sama moram donijeti velike odluke – one životne,.. one koje mijenjaju sve poznato do sada i  otvaraju vrata nepoznatom,.. Ako ne zbog sebe same, onda zbog Nje…

….i onda sam obavila odrasli i ozbiljni razgovor sama sa sobom – objasnila sam onoj djevojčici koja je još uvijek u meni – i onoj idealističnoj djevojčici i onoj koja te još uvijek voli – svima njima – ona realna JA, ona odrasla JA  - objasnila im je da tako više ne ide,..

… priznala sam si poraz,.. priznala sam si pad.

Priznala sam si da smo MI došli do kraja i da ovako dalje ne može,.. uvijek je sve isto – jer – ti si TI, a ja sam JA – i to se neće promijeniti,…  

''JER, KAD NE ZNAŠ ŠTO ĆEŠ, PONEKAD TREBA SKINUTI RUKAVICE, I OSJETITI ČULIMA PRAVU ODLUKU…''

Uputstva za uporabu ne postoje,.. ili ih naučiš u hodu ili ne,…  

Tek tad – kad sam se pogledala u ogledalo – i priznala si poraz,..tek tad sam mogla ustati i pokušati si sanirati rane,..

..ne možeš staviti flaster na otvorenu ranu – ne možeš…

Treba ju prvo očistiti,.. dezinficirati,.. zaustaviti krvarenje,.. staviti zavoj,… pa tek onda flaster,..

Tako je i sa mojim srcem – flaster mu ovaj put ne može pomoći,..  

''NIJEDAN OPORAVAK NE TRAJE TOLIKO KOLIKO LIJEPLJENJE KOMADIĆA SRCA NATRAG U CIJELINU''   

 

polijepit ću se,.. treba vremena – preko noći ne ide,..

...potrošit ću i ovu količinu suza – jednom mora stati.

femme03 @ 08:19 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 14, 2013
''Znaš, ne sjećam se više tko sam. 

Ne sjećam se.

Ne sjećam se ni tko si ti.

Vidim samo nas dvoje, pobijeđenih, uništenih, i negdje tamo sjećam se – sjećam se  - bilo je divno, bilo je sjajno, bilo je tako da mi se sad suze slijevaju niz lice dok pišem, ALI bilo je – perfekt.

Bilo je. Bili smo.

…..

A ONDA SU POČELE LAŽI.'' (beforegoodbye.blog.hr)

Da,… onda su počele laži, razočarenja, rušenje snova, rušenje Svjetova,..i lomovi.

I bol,..nesnosna, tamo negdje oko duše, oko srca.

Grč koji još traje, koji ne prolazi i ne popušta.

…..

Tko si TI?! – nakon svih ovih godina – tko si TI?!  

TI kojeg sam nazivala svojim,… Ti koji si bio sav moj Svemir,… Ti – kojeg sam voljela svim srcem i dušom svojom,… Ti – kojeg sam obožavala,..

Znaš li TI da sam živjela za Tebe,.. da sam bila spremna i umrijeti za Tebe, znaš li ???!  

……

I sve to – nije Ti bilo dovoljno, nije Ti značilo ništa?! Nisi vidio ništa u mojim očima?!

……

Poigrao si se, zezancija, dosada, ne bitne stvari,.. laži i zakulisne igre – tvoje  – toliko toga skrivenog, ne podijeljenog sa mnom, toliko toga držanog na razmaku, na distanci,… na 'poštivanju privatnosti',.. toliko toga nagomilanog  - i ona tvoja vječna šutnja – koja mi se čini poput živog pijeska, šutnja koja me je na kraju i progutala,… šutnja koja je na kraju postala moja obrana.

Učila sam od najboljeg. Šutjeti. Ignorirati.

Samo nisam naučila kako živjeti s tim,.. kako držati glavu visoko, a srce ne oštećeno,.. kako živjeti a iznutra umirati,.. polako iz dana u dan.

…..

Kako živjeti s otvorenom ranom na duši i srcu?!

Kako živjeti s trajnom povredom?!

Kako živjeti s razočaranjem?!  

Kako živjeti kad su umrli svi Svjetovi, polako jedan po jedan…

Kako živjeti i šutjeti?!  

 

KAKO???!

…..   

 

''DOBRO JE IMATI USPOMENE, ALI NE I ŽIVJETI U NJIMA…''

……

Čini mi se da već duže vrijeme živim od uspomena i sjećanja na ono što smo bili,… živim u prošlosti jer nemam budućnosti.

I zato – stavljam točku na nas. Okrećem stranicu, novu.

Bojim se, užasno se bojim tog 'novog sutra',.. ali nije biti sam najgora stvar na svijetu.  

……

TEBI koji si bio moje sve,…

(14.05.2013.)

 

femme03 @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 7, 2012
''NAPOSLETKU, TI SI DOBRO ZNALA TKO SAM JA – ČEMU SAD TE SUZE, MILA MOJA?!....''

Jesam, znala sam.

Ali...ne mogu si pomoći.

Noćima se gušim u suzama,... same krenu i ne mogu ih zaustaviti,.. kao jezero...koje nikako da presuši.

A jutrima se budim s bolim u prsima,...i ona bezvoljnost koja nema kraja.

Ni sama više ne znam šta da napravim, šta da kažem – sebi samoj, a kamoli nekom sa strane... Izgubila sam se,..kao da tonem – iz dana u dan sve dublje i dublje... i nikako da izronim,.. nikako.  

Ovo nisam JA, ovo je neka druga ja, ona ogoljena i ranjiva,.. ona prestrašena i izgubljena,..ona ja koja si ne zna pomoći...

Ne, ovo definitivno nisam JA.

 

''... a dan poslije smo se svađali kao nikad do sad
i opet je sve nekako bilo okej
jer smo to opet mi
i teško je zamisliti da bi svijet mogao biti bez nas...''

Teško je i zamisliti.

A bit će.

Već i je.

 

''Ali, znaš kako kažu – NA GREŠKAMA SE UČI. NA SPOMEN TVOG IMENA STAVLJAM TOČKU. ''

 

''IZA SVAKE LAŽI STOJI JEDNOSMJERNA ULICA...''  

 

Tvojih 'jednosmjernih ulica' nakupilo se mnogo,..mnogo.

Šutnja je zid kojim se ne može riješiti ništa,.... a ti uspkos svemu šutiš.

 

Dala sam ti sve – cijelu sebe, onu pravu JA i onu drugu ja,.. a ti??!

Slomio si nas sve – i mene i sve one JA u meni.  

I nas.

MI više ne postojimo.

 

Ni Crvena više ne pomaže,...raspadam se.

''Neka gore Svijetovi, valjda nisu valjali..''

 

Trebalo je biti ZA VJEČNOST,... a nije.


femme03 @ 12:32 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 15, 2009

''Zašto nije moguće biti netko drugi svakim danom. Ionako smo u kazalištu. Savršeni glumci sa lošim maskama.
Čak i kad misliš da ne znam, znam. O da.''  

 

ZNAM.

 

I što sad?!

Znam, ali sam odlučila to prešutjeti,… pokopati duboko u sebi…. I ne dirati Površinu,… jer – samo jednom riječju mogla bih 'razbiti' i tebe i sebe i sve ovo što imamo… sve pretvoriti u prah – i to mislim doslovno.  

 

Šutim, jer nisam spremna SVE okrenuti za 180 stupnjeva,..nisam JOŠ

 

''…kad suze govore, istina razvaljuje

I svaka riječ me obori s nogu

TO ŠTO SI VARALA, TO BIH TI OPROSTIO,

AL' ŠTO SI MENE, TO NE MOGU…''

femme03 @ 11:24 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 25, 2009

''…Čarolija prestaje
i znaš da je najbolje
da odložimo uloge
da baš ne pokvarimo sve…'' 

Šutjela je, bez ikakve želje i potrebe da izgovori ijednu riječ,… sve je rečeno, ali ne ono očekivano, ne ono željeno,…


Napokon je shvatila,… i nije imala nikakvu želju za proturječiti, nikakvu želju za objasniti – sebe i svoje želje,.. ne, ne ovaj put,…

Osjetila je olakšanje, jer sad je predstavi kraj, zaista.

 ''…Publika ustaje
odlazi, šuti, ne plješće
ništa ih neće vratiti
nismo im dali happy end…'' 

Mada, samo par smislenih rečenica koje su odavno stajale neizgovorene, promijenile bi sve,… jer – imala je tu moć,… mogla je, samo da je htjela… ali, nije, ne ovaj put. 

''…I više ništa nije važno
lice svijeta
zlobno i lažno
se raspline za čas…'' 

Šutjela je.


Šutjela je s osmijehom na licu, onim iskrenim osmijehom,… šutjela je, sa sjajem u očima i onim pogledom koji govori vise nego cijeli roman,….

Šutjela je. I nije i nikada više neće reći ono što je htjela – jer sad više nije važno – Njoj nije bilo važno, ne više,…

 ''…I nitko više nije bitan
svi su pijesak
prezren i sitan
pijesak ispod nas…''  

Slobodna je  - napokon,… tračak sjete koji se osjetio u onom zadnjem stisku dlanova, ignorirala je,… jer bila je sretna, na neki drugačiji način, ali sretna, ipak. Opcija 'trajanje' nikada nije ni bila uključena…


Napokon je shvatila ono što je rečeno davno prije – ''za sve postoji PRAVI trenutak,..sve prije i  sve poslije NE VALJA…'' – da,… sve ovo bilo je ono poslije….

''…Kad svjetla upale
tišina kad nas razvali
ni šminka neće sakriti
stvarno smo loše glumili…'' 

Riječi su i dalje stajale u grlu. Ponijela ih je sa sobom,… pospremit će ih u onu posebnu ladicu,.. ladicu roznih sjećanja,… jer – tamo i pripadaju. Sjećanju.


 

femme03 @ 08:45 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
43980
Index.hr
Nema zapisa.